• Organska proizvodnja – izvući iz prirode najbolje
Poljoprivredna proizvodnja u svetu prošla je dug put razvoja. Njen osnovni zadatak
je da obezbedi dovoljne količine hrane i sirovina za postojeću ljudsku
populaciju. Rastuća potreba za hranom sve brojnijeg stanovništva zahtevala
je povećanje prinosa, a potreba za većim profitom u poljoprivrednoj proizvodnji
je dovela do razvoja poljoprivrede zasnovane, pre svega, na veštačkim
materijama (mineralna đubriva, pesticidi, hormoni, stimulatori rasta),
teškim poljoprivrednim mašinama i velikoj zavisnosti proizvodnje od sirovina
čije je poreklo van farmi na kojima se obavlja proizvodnja hrane. Takva
proizvodnja dovela je do opadanja kvaliteta hrane, zagađenja vazduha,
vode i zemljišta, narušavanja prirodnih procesa i životne sredine.
Kao reakcija na sve izraženiju ekološku degradaciju i sve veće
ugrožavanje zdravlja stanovništva razvila se ideja o gajenju
biljaka uz smanjeno korišćenje hemijskih
sredstava, kontrolisanom upotrebom đubriva, primenom plodoreda, dubokim oranjem
i sl. Početkom 70-tih godina prošlog veka, grupa poljoprivrednika je definisala
pravila proizvodnje organskim metodom uz primenu dobrovoljnih normativa i upravo
su to bili začeci IFOAM-a (Međunarodna federacija pokreta organske poljoprivrede)
i organske proizvodnje.
Kod nas je usvojen naziv organska poljoprivreda, samim tim i organska
proizvodnja i organski proizvod, a u većini zemalja se koriste
i termini – biološka, ekološka
proizvodnja i bio i eko proizvod. Organska poljoprivreda efikasno rešava i
nudi humaniji način proizvodnje hrane, odnosno stavlja u
prvi plan zdravlje ljudi
i poštuje ravnotežu izbegavajući zagađivanje okoline. U stvari, organska proizvodnja
ne isključuje tretiranje hemijskim preparatima, ali se umesto štetnih sredstava
koriste sredstva posle kojih je moguće konzumiranje hrane već sledećeg dana.
Organska proizvodnja je u potpunosti kontrolisana proizvodnja.
Uslovi proizvodnje se na osnovu pravilnika IFOAM-a moraju
prilagoditi specifičnim uslovima svake
zemlje u kojoj se odvija proizvodnja i zakonski regulisati. Da bi se na jednom
području zasnovala organska poljoprivredna proizvodnja, ono mora da ispunjava
precizno definisane uslove. To su izolovanost zemljišnih parcela, stočarskih
farmi i prerađivačkih kapaciteta od mogućih izvora zagađenja, odgovarajući
kvalitet vode za navodnjavanje, usklađen razvoj biljne i
stočarske proizvodnje i osposobljenost
stručnjaka i proizvođača za organsku poljoprivredu uz obavezu stalnog inoviranja
znanja.
U razvijenim zemljama gde je savremena poljoprivreda uz agresivnu
primenu svih raspoloživih hemikalija dovela do narušavanja
kvaliteta vazduha, vode i zemljišta
gotovo je nemoguće zasnovati organsku proizvodnju pa se u njima javlja veliki
nedostatak organskih proizvoda. Zbog toga manje razvijene zemlje u kojima je
još uvek očuvan agrosistem imaju šansu da preko organskih proizvoda povećaju
svoj izvoz. Organski proizvodi su ukusni i zdravi, visoke hranljive vrednosti,
bogati su mineralima i to posebno kalijumom, gvožđem a sadrže i viši nivo magnezijuma,
fosfora i vitamina C. Kao i u konvencionalnoj poljoprivredi organski proizvodi
mogu biti sveži ili prerađeni što zavisi od metoda proizvodnje. Zauzimaju tek
oko 1% ukupnog svetskog tržišta hrane ali zbog potrebe za sve
zdravijom i ukusnijom hranom postaju sve traženija roba u svetu i sve je značajnije
njihovo učešće u svetskim trgovinskim tokovima. U zemljama Evropske unije prodaja
organskih proizvoda je utrostručena. Potrošači je kupuju iz pre svega zdravstvenih
razloga i zbog boljeg ukusa. Najveće tržište organskih proizvoda je u Nemačkoj
a procenjuje se da će učešće ovih proizvoda na tržištima hrane nastaviti da
raste i u narednim godinama.
Tačno je da su organski proizvodi znatno skuplji od onih iz konvencionalne
poljoprivredne proizvodnje. To je direktna posledica većeg
angažovanja radne snage ali i činjenice
da su ovi proizvodi deficitarni, što opet utiče na njihovu visoku cenu. Nasuprot
tome, farme organske hrane ne ispuštaju pesticide u okolinu, ne narušavaju
biljni i životinjski svet i zahtevaju manju količinu energije
pri svom radu. Isto tako,
konzumiranje organski proizvedene hrane je zdravije za potrošača, pa se time
smanjuju rizici od mnogih bolesti i potencijalni troškovi lečenja. Sve brže
uključivanje najvećih prehrambenih kompanija u svetu u ponudu
organskih proizvoda ukazuje
na činjenicu da ova kategorija proizvoda ne predstavlja pomodarstvo ili hir
potrošača, već njihovo trajno opredeljenje za zdravom i ukusnom
hranom.
Kod nas je Zakonom o organskoj proizvodnji i organskim proizvodima
iz 2006.god. i nizom pravilnika uređena proizvodnja poljoprivrednih
i drugih proizvoda metodama
organske proizvodnje, kao i prerada, skladištenje, transport, obeležavanje,
deklarisanje i promet ovih proizvoda, njihova sertifikacija
i resertifikacija, kao i sva ostala
pitanja vezana za ovu oblast. Cilj je dobijanje proizvoda sa potvrđenom procedurom
proizvodnje, održiv socijalno-ekonomski ruralni razvoj, zaštita potrošača,
zaštita prirodnih resursa od zagađenja, povećanje plodnosti
zemljišta i sl. Neslavna
činjenica o niskom stepenu razvoja industrijske proizvodnje u našoj zemlji
u pogledu razvoja organske poljoprivrede daje nam neuporedivu
prednost u odnosu
na zemlje EU, zbog manje koncentracije zagađivača prirodne sredine. Naše prirodne
resurse, pre svega, geografski položaj, reljef i klimu bi trebalo iskoristiti
maksimalno, da se već skoro zaboravljena tradicija poljoprivredne proizvodnje
uvede na velika vrata u našu ekonomiju. Organska
poljoprivreda je usmerena na budućnost i na unapređenje životne sredine i zdravlja
ljudi pa su prednosti ulaganja u njen razvoj kao i u obnovljive izvore energije
neprolaznog karaktera.
Za organizovanje organske proizvodnje je potrebna dobra volja,
znanje, vreme, radna snaga i mnogo rada, a teret materijalnih
ulaganja prema dugoročnim programima
podrške mogu olakšati resorna ministarstva i druge institucije kojima je cilj
unapređenje naše privrede. Na internet strani Ministarstva poljoprivrede, šumarstva
i vodoprivrede može se videti spisak od svega 58 pravnih i fizičkih lica u
Srbiji, koja su uključena u organsku proizvodnju. Tržište
za tu vrstu proizvoda raste
pa je jasno da se za ekonomski uspeh pružaju velike mogućnosti. Pitanje je
samo, da li ćemo dozvoliti da ih iskoristi neko drugi?